Kao i prošli put, preskačem filmove koje sam već gledala (možda kasnije budem imala vremena za repriziranje), a krećem od najstarijeg.
C'era una volta il West (1968)
Greška što ga nisam gledala ranije, ali sreća što da nisam pogledala prerano.
Isto sam i ja pomislila, dobro je da sam odlagala gledanje. Ipak, kad smo kod Leonea,
Dolarska trilogija mi je, ako ne bolja, onda draža.
Fascinantno mi je što je u filmu toliko toga postignuto bez dijaloga, dokaz da se neke stvari mogu "izreći" bez riječi, samo dobrom glumom i dobrim snimanjem. Soundtrack isto za naklon, kad se samo sjetim koliko je Morriconeu trebalo da osvoji Oscara, a ima toliko prepoznatljivih komada. Reću ću još samo ono što je očito: Claudia Cardinale je jedna od najljepših žena!
Za ostalo ću se složiti s Erin, samo ću dati nižu ocjenu jer ju planiram podići kad budem film opet gledala.
7/10