Platoon (1986)
Sad bi se neki od mojih prijatelja filmofila zgražali jer prvi put gledam ovaj film, ali ja kažem da nikad nije kasno za klasike.
Sinoć sam ga pogledala, ali evo još uvijek ne znam što napisati...
Nisam obožavateljica ratnih filmova pa mi nekako automaski oni akcijski dijelovi uopće nisu bili zanimljivi. S druge strane, sve ono što mogu ubaciti u koš „tehnički dio filma“ bilo je odlično, a tu je i sjajna glumačka postava. Ipak, žao mi je što Charlieja Sheena ne mogu shvatiti ozbiljno pa mi je to malo smetalo tijekom gledanja. Soundtrack odličan. Što se afmosfere tiče, od onih ratnih koje sam gledala šiša ga jedino
Apocalypse Now.
Znači, što bi se reklo – na papiru sve štima. Sad dolazi na red ono moje subjektivno, a to je da ponekad ne mogu isključiti svoje mišljenje (ovdje konkretno o ratu u Vijetnamu) pa samim tim ne mogu u potpunosti sagledati ono umjetničko. Prevrće mi se želudac od mučenja, spaljivanja, silovanja, ubijanja... najviše zato što znam da se to stvarno događalo. I bez obzira što Oliver Stone nije nastojao prikazati američke vojnike savršenima (i sam je bio među njima pa valjda čovjek zna

), ne mogu se oteti dojmu koliko je ulazak SAD-a u rat bio jedna ogromna glupost. I onda tu nema razmišljanja tipa – Chris sazrijeva tijekom filma, nego – Chris je glupan koji se dobrovoljno prijavio da stavi svoj život na kocku zbog rata u kojemu ne braniš svoj teritorij, već napadaš tuđi pod nekom krinkom. Lijepo se onda naživciram i ne gledam ratne filmove bar godinu dana.
Ocjena: 7/10